Središnja knjižnica za fiziku

PMF - Fizički odsjek
Bijenička c. 32, Zagreb
tel. 4605-523


Početna
 



Katalozi

Knjige

Ocjenski radovi

Časopisi

Katalozi drugih knjižnica

 
Repozitorij PMF-a

Repozitorij

O repozitoriju

 
Elektronički izvori

E-časopisi

Bibliografske baze podataka

E - arhivi preprinata


Novosti iz knjižnice

Prinove knjiga

Fizičari - biografije i bibliografije

   
 
 
 

Na današnji dan

4. siječnja 1883.: Rođen je Dušan Pejnović (1883 - 1958)

4. siječnja 1883. je u Sisku rođen Dušan Pejnović. Matematiku i fiziku je studirao na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1910. disertacijom "Magnetska istraživanja".

U sveučilišnoj nastavi fizike u Zagrebu je odigrao iznimno važnu i odgovornu ulogu, vodeći i razvijajući praktikume iz školskih pokusa tijekom gotovo pola stoljeća i poučavajući studente praktičnom eksperimentalnom radu. Krajem 1907. je kao učiteljski kandidat postao prvi (i do 1920. ostao jedini) pomoćnik predstojnika Fizikalnog kabineta Mudroslovnoga fakulteta (do 1911. prof. Dvoraka, a potom prof. Hondla). Od 1910. je pristav Kabineta. Za sveučilišnoga docenta fizike na Filozofskom fakultetu je izabran 1928., za izvanrednoga profesora 1940., a za redovitoga profesora 1945. Tako je pri osnivanju PMF-a bio jedan od prva dva redovita profesora fizike na novom fakultetu (uz prof. Paića). Umirovljen je 1950., ali je nastavio predavati do 1955., a i nakon toga je njegovo izvrsno poznavanje zbirke Fizičkoga zavoda često bilo od pomoći njegovim nasljednicima.

Objavio je nekoliko znanstvenih radova o ogibu svjetlosti na ultrazvučnim valovima i o Zeemanovu učinku te brojne stručne i popularne članke u "Prirodi", "Nastavnom vjesniku", "Matematičko-fizičkom listu", Hrvatskoj enciklopediji (1940.-1945.) i Enciklopediji Jugoslavije.

Bio je skroman i samozatajan čovjek koji nije isticao svoje veliko znanje. Život je posvetio sveučilišnoj nastavi fizike, nije imao vlastitu obitelj, a od 1937. je stanovao u zgradi Fizičkoga zavoda na Marulićevu trgu 19, gdje je i umro 18. veljače 1958.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 4.1.2006.)

 


15. veljače 1917.: Rođen je Branimir Marković (1917 - 1973)

Na današnji dan, 15. veljače godine 1917., rođen je u Ravnoj Gori Branimir Marković. Njegov je otac, kao i njegova baka, bio učitelj, a Ravnogorac Nikola Majnarić, filolog i akademik, bio mu je ujak. U rodnom je mjestu pohađao osnovnu školu, prvi i drugi razred gimnazije kao "privatist" na Sušaku, a ostale razrede u Zagrebu u II. muškoj realnoj gimnaziji, gdje je 1935. godine maturirao, nakon čega se je upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, i to na matematičko-fizičku grupu.

Jos 1939. godine, kada je diplomirao, započeo je znanstveni rad u Fizikalnom zavodu. Nakon godinu dana bio je izabran za asistenta u Geofizičkom zavodu u Zagrebu, gdje je još kao student radio, a 1942. godine je postao asistentom u Fizikalnom zavodu. Godine 1944. je doktorirao s disertacijom "Mikroseizmički nemir", koju je započeo raditi kao asistent Geofizičkoga zavoda i u kojoj rješava problem prijenosa oscilacija kroz Zemljinu koru. Po osnivanju PMF-a u Zagrebu 1948. godine izabran je za docenta u Fizičkom zavodu, a 1957. godine se je habilitirao s radom "Ovisnost nelokaliziranih pruga interferencije o širini izvora svjetlosti". Na istome je fakultetu 1958. godine postao izvanredni profesor.

1950. godine je bio medu osnivačima Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, gdje je dvadeset godina radio kao znanstveni suradnik i savjetnik i gdje je osnovao i vodio Laboratorij za atomska istraživanja. Još 1950. je na kolokviju Društva matematičara i fizičara demonstrirao pokuse u kojima je pokazao utjecaj magnetnoga polja na apsorpciju svjetlosti. Takva je istraživanja deset godina kasnije s kompliciranom elektronskom aparaturom obavio prof. Kastler na Ecole Normale Superieur u Parizu. Na temelju tih mjerenja Kastler je izveo teoriju utjecaja valova radiofrekvencije na optičku rezonanciju. Bio je to početak teorije optičkog pumpanja za koju je Kastler dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1968. Nepune dvije godine nakon pojave lasera u svijetu Marković je sa suradnicima (dr. L. Colombo, Z. Pavlović i A. Persin) izradio prvi laser u ovome dijelu Europe pa je "za uspješnu konstrukciju i izvedbu prvoga He-Ne lasera sagrađenog u zemlji te za istraživački rad izvršen pomoću toga lasera" 1967. godine dobio, tada već kao dopisni član JAZU, republičku nagradu "Nikola Tesla". Bio je na specijalizaciji u Kopenhagenu i u Parizu, a kraće vrijeme je boravio na Fizičkom institutu u Stockholmu, Hamburgu, Gottingenu, Heidelbergu, Genevi, Zurichu, Teddingtonu, Rimu i na nekoliko mjesta u Sovjetskome Savezu. Objavio je 40 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima, dvadesetak stručnih radova te isto toliko udžbenika i skripata. Kao redoviti profesor, od 1964. godine je u Rijeci na Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi koja je, njegovim dolaskom, ubrzo postala Visoka industrijsko-pedagoška škola, a zatim Fakultet industrijske pedagogije, kasnije Pedagoški fakultet, a sada Filozofski fakultet.

Dva puta zaredom je bio i dekan, od 1964. do 1968. godine. Umro je prerano i naglo, od srčanog udara, 31. srpnja 1973., u 57. godini života i sahranjen je u rodnoj Ravnoj Gori.


(Životopis prof. Markovića sastavila je mr.sc. Branka Milotić, Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci)

 


6. ožujak 2003.: In memoriam akademik Dubravko Tadić

6. ožujka 2003. je u Zagrebu umro Dubravko Tadić, redoviti profesor i predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku Fizičkog odsjeka PMF-a.

Rođen je u Zagrebu 31. listopada 1934. Diplomirao je fiziku 1958. na PMF-u u Zagrebu, nakon čega je do 1963. bio asistent na Institutu Ruđer Bošković. Doktorirao je 1961. (Pseudoskalarno vezanje kod ß prijelaza, mentor G. Alaga). Kao postdoktor duže je vrijeme boravio u Birminghamu (Engleska) i Brookhavenu (SAD). Od 1963. je docent, od 1967. izvanredni, a od 1972. redoviti profesor na Zavodu za teorijsku fiziku PMF-a. Boravio je na usavršavanju u Engleskoj, SAD, Kanadi, Argentini i Brazilu.

Objavio je oko 120 znanstvenih radova i bio voditelj preko pedeset diplomskih, magistarskih i doktorskih radova. Zajedno s D. Klabučarom i I. Picekom organizirao je VIIth Adriatic Meeting on Particle Physics, prvu međunarodnu konferenciju iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj (Brijuni, 13. - 20. rujna 1994.). Od 1975. bio je član suradnik, od 1981. izvanredni, a od 1991. redoviti član HAZU. Tijekom četrdesetak godina provedenih na PMF-u odigrao je ključnu ulogu u formiranju dodiplomskih i poslijediplomskih studija, njegova predavanja iz predmeta Kvantna fizika, Klasična elektrodinamika, Fizika elementarnih čestica i drugih, ostavila su trag u formiranju generacija mladih fizičara.

Svoj znanstveni rad započeo je u okviru teorijske nuklearne fizike, a kasnije se je bavio fizikom elementarnih čestica, posebice procesima važnim za razumijevanje ujedinjene teorije slabih i elektromagnetskih interakcija i njene veze s teorijom jakih sila, tzv. kromodinamikom. Posebno su značajni njegovi doprinosi razumijevanju lomljenja zrcalne simetrije u prirodi i u tome je bio svjetski priznat stručnjak. U hrvatskoj znanosti je od mladih dana bio voditelj i pokretač istraživanja. To ilustrira činjenica da je pod njegovim mentorstvom doktorirao niz studenata koji su danas ugledni i poznati profesori i znanstvenici na PMF-u, IRB-u i FER-u. Za svoje znanstvene doprinose nagrađen je 1974. nagradom "Ruđer Bošković". Među vrlinama koje su ga krasile bile su ogromna radna energija, kritičnost te briga za zajednicu kojoj je bio na čelu, bio to Laboratorij za visoke energije šezdesetih godina na IRB-u, Fizički odsjek PMF-a, kojeg je bio pročelnik od 1973. do 1975. i od 1992. do 1995. ili Zavod za teorijsku fiziku, kojeg je bio predstojnik od 1988. do 1992. i od 1995. do 2003. Pripadao je dijelu prve generacije teorijske fizike u Zagrebu koja je iza sebe ostavila vrhunske doprinose znanosti i vrijednu tradiciju, koja je i danas živa i uspješna.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 6.3.2006)

 


30. ožujka 2003.: Umro je Srđan Lelas

U Zagrebu je 30. ožujka umro Srđan Lelas. Rođen je u Splitu 21. lipnja 1939. Diplomirao je fiziku 1961. na PMF-u u Zagebu, magistrirao 1969. (Uzročnost u teoriji elementarnih čestica, mentor I. Supek) te doktorirao 1973. (Kopenhagenška interpretacija kvantne mehanike i posljedice na problem odnosa subjekta i objekta, mentor I. Supek).

Od 1962. je asistent, od 1976. docent, od 1986. izvanredni, a od 1992. redoviti profesor u Zavodu za povijest, filozofiju i sociologiju znanosti, kojeg je od 1994. pa do smrti bio predstojnik. Boravio je na Boston University (1976./77.) i na Virginia Polytechnic Institute (1993./94.) te u više navrata na Sveučilištu u Oxfordu. Objavio je dvadesetak znanstvenih radova i četiri knjige iz područja filozofije znanosti i filozofije fizike, te brojne stručne članke. Bio je voditelj projekata Povijesni bitak prirodnih znanosti i Naturalistička filozofija fizike. U svojim je djelima izložio originalno poimanje ljudske znanosti o prirodi - svoje viđenje njezine uloge u ljudskom načinu življenja i veze s načinom življenja, njezine ontologije, ustroja i vjerodostojnosti - utemeljeno prije svega na uvidu u specifični spoznajni status i epistemološku ulogu mjernoga uređaja, odnosno općenitije ljudskoga artefakta, pri čemu je jedan u osnovi naturalistički pristup znanosti dopunjen uvažavanjem njezine društvene i povijesne dimenzije. Predavao je kolegije iz filozofije i povijesti znanosti na PMF-u, Filozofskom fakultetu i na Hrvatskim studijima. Surađivao je na razvijanju poslijediplomskoga studija iz filozofije znanosti u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, a od 1980. je bio jedan od direktora Philosophy of Science Conference i jedan od urednika časopisa International Studies in the Philosophy of Science. Bio je pročelnik Fizičkoga odsjeka PMF-a od 1978. do 1980., direktor prirodoslovnih odjela PMF-a, a zatim PMF-a, od 1983. do 1989., u doba početka izgradnje fakultetskih zgrada na Horvatovcu. Od svibnja 1992. do srpnja 1993. obnašao je u Ministarstvu prosvjete i kulture dužnost pomoćnika ministra za visoko školstvo, a zatim zamjenika ministra te je bio jedan od autora prvog, kasnije znatno izmijenjenog, nacrta Zakona o visokim učilištima. Bio je član Hrvatskoga fizičkoga društva, Hrvatskoga filozofskoga društva, British Society for the Philosophy of Science i američkoga Philosophy of Science Association.

Tijekom 40 godina akademske karijere bio je u Hrvatskoj pokretač i oslonac gotovo svih aktivnosti usmjerenih k filozofskom promišljanju fizike i suvremene znanosti općenito. Širinom interesa te dubinom i opsegom poznavanja znanosti i filozofije kakvi se rijetko sreću i u svjetskim okvirima, spremnošću da o znanosti progovori filozofski, a o filozofiji znanstveno, energijom koju je ulagao u znanstveni rad, nadahnutom nastavom, magistarskim i doktorskim radovima kojih je bio voditelj, ali i neodoljivom osobnošću, doveo je filozofiju znanosti u nas do položaja poznatoga i priznatoga područja istraživanja.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 30. 3. 2005.)

 


1. prosinca 1861.: Započeta prva meteorološka mjerenja u Zagrebu

1. prosinca 1861. godine je Ivan Stožir (1834. - 1908.), profesor fizike na Velikoj realci u Zagrebu, Grič br.3, započeo s meterološkim mjerenjima u Fizikalnom kabinetu škole.

Ta je mala meteorološka postaja s osnovnim instrumentima, koja se je naposljetku razvila u Geofizički zavod u Zagrebu i iz koje je izrasla geofizika u Hrvatskoj, po opremi i terminima mjerenja bila svrstana u meteorološke postaje II. reda i podređena bečkoj središnjici K. K. Centralanstalt fuer Meteorologie und Erdmagnetismus, kamo su slani rezultati mjerenja.

Niz meteoroloških mjerenja u postaji na Griču jedan je od najhomogenijih u Europi, jer od 1862. nije bilo niti prekida motrenja niti promjene mjesta postaje niti bitnih promjena u okolici postaje. Neprekinutost niza motrenja bila je ugrožena 5. travnja 1941., kad Stanko Bilinski, asistent Geofizičkog zavoda od ožujka 1940. do lipnja 1946., nije mogao doći na Grič i obaviti večernje motrenje u 21 h zbog uvođenja redarstvenog sata, kojim je nakon 20 h bilo zabranjeno kretanje gradom. Srećom je Franjo Badrić, domar i podvornik Zavoda od 1919. do 1952., primijetio njegov izostanak i obavio motrenje, premda je to bilo daleko iznad njegova službenog statusa.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 1.12.2005.)

 


2. prosinca 1959.: Marin Katalinić (1887. - 1959.)

2. prosinca 1959. je u Skoplju umro Marin Katalinić. Rođen je u Trogiru 20. kolovoza 1887., matematiku i fiziku je studirao u Zagrebu i Beču, a doktorirao je 1929. u Beogradu. Od 1927. je asistent, od 1943. izvanredni profesor, a od 1944. do 1946. redoviti profesor u Fizikalnom zavodu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Zavoda od 1943. do 1946. Predavao je fiziku na Veterinarskom fakultetu (1933./34.), Medicinskom fakultetu (1935./36. - 1942./43.), Farmaceutskom fakultetu (1934./35. - 1945./46.) i Filozofskom fakultetu (1943./44. - 1945./46.).

Od 1947. do smrti je bio redoviti profesor i ravnatelj Fizičkoga instituta Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Skoplju (poslije II. svjetskog rata bila je ustaljena praksa da se Hrvati koji bi bili okarakterizirani kao nelojalni komunističkim vlastima, šalju po kazni u "jugoslavenski Sibir" - Makedoniju. Mnogi su došli i po službenoj dužnosti ili na poziv Vlade Makedonije. Za samo nekoliko poslijeratnih godina u Makedoniju je stiglo preko tisuću tehničara, umjetnika i znanstvenika). Njegovim dolaskom u Skoplje počinje razvoj fizike u Makedoniji: započela je redovita nastava fizike na Sveučilištu i po prvi su put stvoreni uvjeti za znanstveni rad, koji počinje u drugoj polovici 1948. istraživanjem nuklearnih dezintegracija uzrokovanih djelovanjem kozmičkih zraka u fotografskim emulzijama (nukleografske ploče), što je bio početak takvih istraživanja u tadašnjoj Jugoslaviji.

Bio je prvi prorektor Sveučilišta u Skoplju (1949./50. - 1950./51.) te rektor 1953./54. - 1955./56. Objavio je 39 znanstvenih radova (od čega 7 u "Zeitschrift fuer Physik", 4 u "Kolloid-Zeitschrift", 3 u "Radu" HAZU, 2 u "Nature", po 1 u "Annalen der Physik", "Physikalische Zeitschrift" i "Philosophical Magazine", itd.), brojne popularne članke te nekoliko srednjoškolskih i sveučilišnih udžbenika.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 2.12.2005.)

 


4. prosinca 1880.: Rođen je Vladoje Drapczyński (1880 - 1940)

Prisjetimo se da je na jučerašnji dan, 4. prosinca 1880. u Novskoj rođen Vladoje Drapczyński. Fiziku, matematiku i meteorologiju je studirao u Beču, gdje je 1902. doktorirao kod Juliusa von Hanna, prvog svjetskog klimatologa. Potom je bio profesor na Nautičkoj školi u Bakru, gimnaziji u Senju i klasičnoj gimnaziji u Zagrebu te je bio zamjenik ravnatelja zvjezdarnice na Popovu tornju.

Godine 1915. je zarobljen u Przemyślu i odveden u Sibir. Od 1918. radi kao meteorolog u Meteorološkom odjelu Ministarstva poljodjelstva u Taškentu, odakle je, nadzirući meteorološke postaje u Turkestanu, 1919. uspio prebjeći u Perziju i vratiti se u Zagreb. Od 1919. ili 1920. do 1922. radi u Geofizičkom zavodu u Zagrebu, a potom do umirovljenja 1932. na klasičnoj gimnaziji, radeći u okviru Hrvatskoga naravoslovnoga društva na popularizaciji meteorologije i astronomije.

Umro je u Zagrebu 27. siječnja 1940.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 5.12.2005)

 


5. prosinca 1903.: Otvorena zvjezdarnica na Popovu tornju u Zagrebu

5. prosinca 1903. je Hrvatsko naravoslovno društvo zalaganjem Otona Kučere (1857. - 1931.), otvorilo zvjezdarnicu na Popovu tornju u Zagrebu, treću na tlu Hrvatske, uz onu austro-ugarskoga hidrografskoga ureda i mornarice u Puli (1871. - 1918.) i "Manore" Spiridonija Gopčevića (pseudonim "Leo Brenner") u Malom Lošinju (1893 - 1909).

Zvjezdarnica je bila zamišljena kao znanstveno-istraživačka ustanova, no zbog loših uvjeta za motrenja i nedostatka kvalificiranih suradnika uglavnom je služila za popularizaciju astronomije u Hrvatskoj. Glavni teleskop Zvjezdarnice imao je objektiv promjera 162 mm.

(Vidi iznad crticu o Vladoju Drapczyńskom)

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 5.12.2005)

 


9. prosinca 1903.: Rođen je Vatroslav Lopašić

U Pakracu je 9. prosinca rođen Vatroslav Lopašić. Metematiku i fiziku je studirao u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1938. (mentor Stanko Hondl).

Od 1934. do 1943. je bio asistent u Fizikalnom zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a od 1943. do 1945. izvanredni profesor (predavao je teorijsku fiziku zamijenivši Ladislava Stjepaneka, koji je umirovljen 26. siječnja 1943.). U svibnju 1945., po svršetku II. svjetskog rata, svi asistenti, docenti i profesori Sveučilišta koji su bili imenovani nakon 10. travnja 1941., stavljeni su na raspolaganje i podvrgnuti ponovnom izboru. Pritom Lopašiću nije potvrđeno zvanje izvanrednoga profesora, već je postavljen za asistenta, najprije u Fizikalnom zavodu Filozofskoga fakulteta, a od lipnja 1946. u Fizičkom institutu novoosnovanoga Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je formiran izdvajanjem Matematičko-prirodoslovnoga odjela iz sastava Filozofskoga fakulteta. Iste je godine postavljen za honorarnoga nastavnika fizike na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a 1947. postaje profesorom na toj školi te honorarno predaje neke kolegije na PMF-u. Godine 1950. izabran je za izvanrednoga profesora na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i za predstojnika Zavoda za fiziku tog fakulteta. Iste je godine postao člana Odbora za izgradnju "Fizičkog instituta JAZU", tj. Instituta "Ruđer Bošković". Do 1956. je bio pročelnik III. odjela (za elektroniku) IRB-a, kad je smijenjen kao nepoćudan praktični vjernik. Godine 1958. izabran je za redovitoga profesora fizike na Elektrotehničkom fakultetu, gdje je do 1967. bio predstojnik Zavoda za fiziku i dekan 1959./60. Umirovljen je 1982.

Bio je počasni član Društva inženjera i tehničara i Hrvatske akademije tehničkih znanosti, član Društva prijatelja glagoljice, prvi počasni član Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika te počasni savjetnik IRB-a. Dodijeljena mu je zlatna plaketa "Josip Lončar" te Povelja Sveučilišta u Zagrebu za izniman doprinos razvitku tehničkih znanosti. Godine 1965. je odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Objavio je niz radova iz akustike, elektromagnetnih mjerenja i termodinamike te nekoliko sveučilišnih udžbenika. Umro je u Zagrebu 17. prosinca 2003.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 9.12.2005)

 


12. prosinca 1903.: U Zagrebu je rođen Mladen Paić (1903 - 1997)

Mladen Paić je studirao na Kemijsko-inženjerskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1929. i doktorirao 1932. Po svršetku studija u Zagrebu odlazi kao stipendist francuske vlade na Sorbonnu, gdje je 1933. položio državni doktorat, te radi u različitim institutima u Francuskoj.

Po svršetku II. svjetskog rata se je na poziv Vlade NR Hrvatske vratio u Zagreb, gdje je od 1946. bio redoviti profesor fizike na PMF-u u Zagrebu i predstojnik Fizičkoga zavoda (1946. - 1970.) te dekan PMF-a 1954./55. Umirovljen je 1975. Godine 1950. je postao član Odbora za izgradnju Instituta "Ruđer Bošković", u okviru kojeg je organizirao istraživanja u nuklearnoj fizici i pokrenuo gradnju neutronskoga generatora te bio pročelnik različitih njegovih odjela. Bio je utemeljitelj Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu i njegov voditelj od 1960. do 1970.

Objavio je stotinjak znanstvenih radova iz područja anorganske kemije, biofizike, fizikalne kemije, fizike metala, nuklearne fizike i optičkih svojstava tvari, te nekoliko sveučilišnih udžbenika. Od 1961. je bio redoviti član HAZU. Dobitnik je Ordena rada II. reda (1957. i 1960), Nagrade "Nikola Tesla" (1961), Republičke nagrade za životno djelo (1971) i Nagrade AVNOJ-a (1974). Umro je u Zagrebu 1997.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 12.12.2005)

 

12. prosinca 1987.: U Zagrebu je umro Zlatko Janković (1916 - 1987)

Zlatko Janković je rođen u Varaždinu 27. rujna 1916. Matematiku, fiziku i pravo je studirao u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1947.

Od 1939. je asistent na Seminaru za teorijsku fiziku i primijenjenu matematiku Filozofskoga fakulteta, a od 1946. u Zavodu za primijenjenu matematiku PMF-a. Za docenta je izabran 1950., za izvanrednoga profesora 1957., a za redovitoga profesora 1959. Bio je predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku (1961 - 1976), dekan PMF-a (1962./63. i 1963./64), predstojnik Odjela za matematičku fiziku Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu te vanjski suradnik Odjela teorijske fizike Instituta "Ruđer Bošković". Od 1960. je bio izvanredni, a od 1981. redoviti član HAZU te tajnik Razreda za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti od 1985. do 1987.

Objavio je jednu skriptu i 65 znanstvenih radova iz područja aksiomatskoga utemeljenja mehanike, teorije nuklearnih reakcija i kolektivnoga modela, specijalnih funkcija definiranih diferencijalnim jednadžbama te vektorske i tenzorske analize. Dobitnik je mnogih priznanja, među kojima se ističu Orden rada II. reda (1956), Plaketa grada Zagreba (1970.), Nagrada "Ruđer Bošković" (1971.), Orden rada s crvenom zastavom (1975.) i Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama (1987).

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 12.12.2005)

 


13. prosinca 1627.: U Varaždinu je rođen Stjepan Glavač (1627 - 1680)

Stjepan Glavač bio je prvi profesor filozofije, uključujući fiziku, na Filozofskom fakultetu Isusovačke akademije u Zagrebu. Glavač je na otvorenju Akademije 6. studenoga 1662. održao uvodni govor, kojeg je tema bila Aristotelova filozofija prirode, stoga se taj datum smatra početkom visokoškolske nastave u Hrvatskoj.

U Družbu Isusovu je stupio 1648. Filozofiju i teologiju je studirao u Grazu, gdje je 1662. stekao doktorat iz filozofije. Predavao je matematiku u Grazu (1662., 1669 - 1670) i Linzu (1671.), filozofiju u Zagrebu (1662. - 1667.), moralnu teologiju u Zagrebu (1666 - 1667. i 1676), kanonsko pravo u Klagenfurtu (1672 - 1675) i Trnavi (1677 - 1680).

Godine 1673. je objavio dotad najprecizniji zemljovid Hrvatske (tj. njezina dijela koji se je uspio očuvati od turskih osvajanja), vjerojatno u obrambene svrhe (nastao je u vrijeme turskih priprema za osvajanje Beča). Umro je u Trnavi 4. kolovoza 1680.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 13.12.2005)

 

13. prosinca 1889.: u Prkovcima kraj Vinkovaca rođen je Milan Kovačević (1889 - 1954)

Milan Kovačević je diplomirao fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1919. do 1940. je bio asistent, a od 1940. do 1947. opservator u Geofizičkom zavodu u Zagrebu, gdje je skrbio o radu mreže meteoroloških postaja u Hrvatskoj. Od 1948. do 1954. je bio načelnik Meteorološko-klimatološkog odsjeka u Saveznoj upravi hidrometeorološke službe u Beogradu. Umro je u Zagrebu 2. prosinca 1954.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 13.12.2005)

 


19. prosinca 1990.: Osnovano je Hrvatsko fizikalno društvo

19. prosinca 1990. osnovano je Hrvatsko fizikalno društvo. Do tad su hrvatski fizičari bili organizirani u okviru Društva matematičara i fizičara Hrvatske (osnovanog 1949.), a koje je izraslo iz Matematičko-fizičke sekcije Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (osnovane 27. kolovoza 1945.).

Društvo danas okuplja oko 650 članova i uključeno je u Europsko fizično društvo (EPS) i u Međunarodnu udrugu za fundamentalnu i primjenjenu fiziku (IUPAP). Zadaća društva je promicanja i razvijanje znanstvene, odgojne, obrazovne i kulturne djelatnosti na polju fizike. Društvo izdaje znanstvene časopise "Fizika A" i "Fizika B", popularni časopis "Matematičko fizički list" (u suradnji s Hrvatskim matematičkim društvom) te, između ostaloga, organizira Ljetnu školu mladih fizičara i natjecanja iz fizike za osnovne i srednje škole.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 19.12.2005)

 


23. prosinca 1886.: U Osijeku je rođen Adam pl. Kugler

U Osijeku je 23. prosinca 1886. rođen Adam pl. Kugler. Od 1909. je asistent u Zagrebačkom meteorološkom observatoriju (od 1911. Kraljevski zemaljski zavod za meteorologiju i geodinamiku, od 1921. Geofizički zavod), gdje se je bavio meteorologijom i seizmologijom.

Tijekom 1915. i 1916. izveo je u sklopu istraživanja Geološkoga povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju prva sustavna mjerenja geomagnetnih elemenata u sjevernoj Hrvatskoj (magnetna deklinacija i horizontalni intenzitet Zemljina magnetnog polja, bez magnetne inklinacije), na 80 mjesta u prostoru od linije Zagreb-Koprivnica do linije Vukovar-Županja, pri čemu je u području Lepavine otkrio jaku magnetnu anomaliju.

Od 1914. do kraja života je bio ravnatelj Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnoga društva na Popovu tornju te je 1918. pokrenuo izdavanje Almanaha Bošković, prvog astronomskog kalendara na slavenskom jugu. Umro je u Zagrebu 28. studenoga 1918.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 23.12.2005)

 

23. prosinca 1914.: U Bihaću je rođen Radovan Vernić

U Bihaću je 23. prosinca 1914. rođen Radovan Vernić. Diplomirao je 1939. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz grupe predmeta teorijska matematika, racionalna i nebeska mehanika i teorijska astronomija, a doktorirao 1952., također u Zagrebu.

Radio je kao nastavnik matematike na II. realnoj gimnaziji u Zagrebu te kao asistent Matematičkoga zavoda Filozofskoga fakulteta, a od 1940. do 1942. kao profesor na gimnaziji u Mostaru, gdje je vodio Meteorološki opservatorij u sklopu Geofizičkoga zavoda u Zagrebu. Od 1943. je asistent na Geofizičkom zavodu u Zagrebu, kojeg je bio ravnatelj od 1948. do njegova pripojenja PMF-u 1951. Od 1950. je kao honorarni nastavnik predavao na PMF-u u Zagrebu, gdje je 1953. izabran za docenta nebeske mehanike, a 1956. za izvanrednoga profesora. Od 1952. do 1954. je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu predavao višu matematiku. Njegovim zalaganjem je 1954. na PMF-u osnovan Kabinet za dinamičku astronomiju, kojeg je postao predstojnikom i u okviru kojeg je radio na razvoju astrofizike i na osnivanju opservatorija za sveučilišne svrhe. No umro je već 20. listopada 1958., ne uspjevši ostvariti te planove.

Godine 1954. je izabran za dopisnoga člana HAZU, gdje je pokrenuo Centar za numerička istraživanja, a od 1955. je bio član Komisije za nebesku mehaniku Međunarodnoga astronomskoga udruženja. Objavio je 14 znanstvenih radova, uglavnom o problemu triju i više tijela, u kojem je području postigao vrijedne rezultate.

(dr. sc. Tihomir Vukelja, 23.12.2005)





 
 
 


Info

Za studente

Za knjižničare

Korisni linkovi

 
O knjižnici

Povijest

Usluge

Pravilnik

Djelatnici

Godišnja izvješća

Statistika

 
Aktivnosti

Izložbe

Seminari


Ostalo

Pitajte knjižničara

Skriptarnica

Webmasters


Online prijevod
www.bosiljak.hr

Upišite pojam
Engleski --> Hrvatski
Hrvatski --> Engleski


Središnja knjižnica za fiziku.
URL: http://www.knjiznica.phy.pmf.unizg.hr/