U mnogim eksperimentima je opaženo da atomska jezgra pokazuje rezonantno ponašanje emitirajući i apsorbirajući u biti samo monokromatske fotone [1]. Pokazano je da u rezonantnom ponašanju sudjeluju gotovo svi nukleoni. To je ralog zašto rezonanciju atomske jezgre fizičari nazivaju gigantska. Prvi put je rezonantno ponašanje atomske jezgre opaženo 1937. godine u mjerenjima radioaktivnosti u metama koje su bombardirane fotonima energije 14 MeV [1]. Snopovi fotona su često korišteni u pobuđenju gigantske dipolne rezonancije. Da bi proučili druge modove nuklearnog osciliranja, fizičari su umjesto fotona počeli koristiti α-čestice i teške ione. Raspršenjem a jezgri na ²⁰⁸Pb, otkrivena je 1976. godine izoskalarna gigantska kvadrupolna rezonancija, a godinu dana poslije otkrivena je gigantska monopolna rezonancija.

U ovom diplomskom radu, predmet proučavanja je upravo gigantska monopolna rezonancija. U drugom poglavlju je opisano što je gigantska monopolna rezonancija (GMR) i zašto ju mnogi nuklearni fizičari intenzivno proučavaju. U idućim poglavljima su postavljana sljedeća pitanja:

Kako se GMR ponaša u jezgrama sa zatvorenim ljuskama? Kako u jezgrama sa otvorenim ljuskama? Razlikuje li se monopolni odziv lakih jezgara u odnosu na teške jezgre? Slažu li se teorijska predviđanja sa eksperimentalnim podacima za GMR? Kako nestabilnost egzotičnih jezgara utječe na GMR? ...

Za teorijski opis gigantske monopolne rezonancije u atomskoj jezgri, korištena je relativistička kvazičestična aproksimacija slučajnih faza (RQRPA) [4]. U istraživanjima ovog rada primjenjene su metode numeričkog rješavanja RQRPA jednadžbi na računalu [4]. Rezultati proračuna grafički su prikazani uz korištenje programa XMGRACE [12].