Najdublja rupa iskopana u Zemlji duboka je 12 km, što je u usporedbi s polumjerom Zemlje od 6357 km jako malo. Budući da ne možemo iskopati dovoljno duboku rupu, informacije o Zemljinoj unutrašnjosti se prikupljaju na druge načine. Većina saznanja o unutrašnjosti Zemlje dolazi od proučavanja seizmičkih valova, te primjenjujući dobivene rezultate za dobivanje geofizičkog modela Zemlje. Kemijski sastav Zemlje zaključen je na temelju sastava površine Zemlje, te usporedbama s drugim svemirskih tijelima, za koja se smatra da imaju strukturu sličnu Zemljinoj. U novije vrijeme pronađena je još jedna metoda proučavanja unutrašnjosti Zemlje. U unutrašnjosti Zemlje odvijaju se nuklearne reakcije, pri kojima su jedni od produkata neutrini odnosno antineutrini. Neutrini imaju mali udarni presjek, zbog čega prolaze kroz materiju, pa tako i kroz Zemlju. One neutrine koji dođu do površine Zemlje, možemo "uloviti" detektorima neutrina. Na taj način dolazimo do informacija o reakcijama koje se odvijaju u Zemljinoj unutrašnjosti, i posredno o njenom sastavu. Neutrini koji nastaju u unutrašnjosti Zemlje nazivaju se geološki neutrini. Prvo istraživanje geoloških neutrina obavljeno je u KamLAND detektoru, u Japanu. Mjerenje je trajalo do desetog mjeseca 2004. godine, a prvi rezultati su objavljeni 2005. godine, nakon čega postaje jasnije značenje geoloških neutrina pri proučavanju građe Zemlje.

U ovom radu ću pisati o problematici građe Zemlje, o svojstvima geoloških neutrina, te njihovoj detekciji, rezultatima istraživanja, te znanstvenom potencijalu i budućnosti istraživanja geoloških neutrina.