U fizici su najizučeniji sustavi koji pokazuju neku pravilnost, odnosno koji imaju visok stupanj simetrije. Međutim, i sustavi bez velike pravilnosti mogu imati zanimljiva svojstva. U zadnje vrijeme, u mnogim područjima znanosti sve više pozornosti dobivaju tzv. kompleksne mreže. To je zajedničko ime za sustave koji se mogu prikazati kao skup individualnih elemenata, povezanih na netrivijalan način kao npr. prometne mreže, internet, kompleksne molekule itd. Prednost proučavanja na apstraktnoj razini (kompleksnih) mreža leži u tome što matematički model izrađen na jednoj mreži nerijetko ima primjenu na više stvarnih sustava (npr. model nasumičnog hoda može poslužiti kao temelj za proučavanje širenja epidemija zaraznih bolesti [MKCA]).