U ovom radu koristit ćemo kontaktnu reprezentaciju relativisitičkog energijskog funkcionala gustoće da bi opisali monopolna pobuženja u deformiranim atomskim jezgrama. Gigantske rezonancije u atomskim jezgrama opisuju se u aproksimaciji slučajnih faza (RPA) koja odgovara granici malih oscilacija vremenski ovisnog samosuglasnog modela srednjeg polja. Iako je formalizam relativističke aproksimacije slučajnih faza [9, 10] u potpunosti razvijen, primjene su se dosada uglavnom odnosile na sferne jezgre jer konguracijski prostor deformiranih jezgara ima prevelike dimenzije za sistematske proračune. Da bi prevladali ove, uglavnom tehničke, poteškoće, razvit ćemo relativističku implementaciju metode konačnih amplituda (FAM). Glavna prednost FAM pristupa je izbjegavanje eksplicitnog računanja matričnih elemenata rezidualne interakcije. Umjesto toga, odziv se računa pomoću numeričkih derivacija hamiltonijana. Time se ujedno izbjegava i dijagonalizacija RPA matrica čija dimenzija naglo raste povećanjem konguracijskog prostora. FAM je dosad uspješno primijenjen kod nerelativističkih modela, što nas je motiviralo na pokušaj primjene u relativističkim modelima. Budući da se radi o preliminarnom istračivanju, ograničili smo se na monopolna pobužđenja, a zanemarili smo i sparivanje u atomskim jezgrama. Rad je organiziran na sljedeći način. U drugom poglavlju dan je pregled osnovnih postavki kontaktne reprezentacije relativističkih energijskih funkcionala gustoće, opisana je granica malih oscilacija vremenski ovisnog samosuglasnog modela srednjeg polja, kao i primjena metode konačnih amplituda. Osim toga dan je i kratak pregled korištenih numeričkih metoda s naglaskom na dijagonalizaciju jednadžbi gibanja u bazi deformiranog harmoničkog oscilatora. U sljedećim poglavljima opisali smo numeričke testove novog računalnog koda i predstavili prve rezultate proračuna u deformiranim jezgrama. U zadnjem poglavlju dani su zaključci i smjernice za nastavak rada.